Rifka and Elvira - Coming of Age in a Time of War

Choose Audio/Subtitle language
File Download Video (Size: 289.13 MB) Direct Link
File Download Video (Size: 341.08 MB) Direct Link
It was 1941, and Elvira Kohn had just turned 20 and was working in a camera store in Dubrovnik. Just up the Croatian coast in the port city of Split, 14-year-old Rifka Altarac was still in school and had joined a Zionist youth group. Then the Germans and their allies invaded Yugoslavia and for nearly two years, their cities were occupied by the Italians. But in September 1943 when the Italians left, the Germans were speeding toward Dubrovnik and Split—and Elvira and Rifka knew the time had come to act. Or perish. This is their story.
Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Početkom XX. st. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je oko 20 000 Židova, okupljenih u 27 židovskih općina, a najveće, u Zagrebu i Osijeku, imale su po 2000 članova (4% stanovništva Zagreba i 8% stanovništva Osijeka).

Nakon I. svjetskog rata, hrvatske židovske zajednice postale su dijelom šire jugoslavenske židovske zajednice, koja je od 1919. bila okupljena u Savez jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS.

Tridesete godine XX. st obilježio je porast antisemitizma, a pojačao se političkim približavanjem Jugoslavije Njemačkoj nakon 1934.

Skupština Kraljevine Jugoslavije donijela je 1940. dva zakona kojima je bila poništena ravnopravnost Židova: uredbu kojom se zabranjuje rad svim veletrgovinama namirnicama u židovskom vlasništvu i suvlasništvu te numerus clausus, kojim se ograničio broj židovskih učenika i studenata na postotak židovskog stanovništva u ukupnom stanovništvu.

Holokaust i stvaranje države Izrael iz temelja su promijenili sliku hrvatske židovske zajednice. Na području NDH predstavnici Trećega Reicha prepustili su rješavanje »židovskoga pitanja« ustaškim vlastima. Već u travnju i lipnju 1941. ustaška je država stvorila zakonsku podlogu za diskriminaciju i masovne progone Židova. To je bila izravna priprema holokausta. U ustaškim logorima od kojih je najveći bio onaj u Jasenovcu i na ostalim stratištima u NDH od ukupno 39 000 Židova izgubilo je život oko 24 000, a daljnjih gotovo 7000 SS-ovci su uz pomoć ustaša u ljeto 1942. i proljeće 1943. otpremili u smrt u različite nacističke logore, najviše u Auschwitz, što iznosi između 75% i 80% židovskog stanovništva s područja NDH. Preživjelo je približno 8000 do 9000 Židova, najviše u područjima pod talijanskim nadzorom i u partizanima. Od hasidske zajednice (Satmar i Gur hasidi) u zapadnom Srijemu (Vukovar i Ilok) gotovo nitko nije preživio holokaust.

Nekoliko stotina preživjelih zagrebačkih Židova nije se vratilo, već se odselilo, uglavnom u mandatnu Palestinu i Ameriku. Većina privatne imovine, kao i imovina općina, što su ju oduzeli ustaše, nakon rata nije vraćena.  Židovska općina u Zagrebu (ŽOZ) 1950. imala 1200 članova, 10% od prijeratnoga broja. Većina predratnih općina nije mogla nastaviti rad nakon 1945., a većina se sinagoga ne koristi. Od 41 predratne sinagoge, u ratu je uništeno njih 20, dok je većina ostalih dobila drugu namjenu.

Od 1945. do 1990. židovske općine u Hrvatskoj nalazile su se pod krovnom organizacijom Saveza jevrejskih opština Jugoslavije – SJOJ, smještene u Beogradu. Raspadom Jugoslavije i uspostavom hrvatske države 1991. one su prestale biti članice SJOJ-a, počele su se nazivati židovskim općinama te su postale autonomnim tijelima, razvijajući pritom odnose i svoj položaj ne samo u novoj državi već i na međunarodnoj razini.

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Partizani

U Hrvatskoj 1941–45. partizani su bili pripadnici vojnih postrojbi antifašističkog pokreta. Prvi antifašistički partizanski odred na području Hrvatske i uopće Jugoslavije je osnovan u šumi Žabno pokraj Siska 22. lipnja 1941., a potom su nastajali partizanski odredi diljem Hrvatske. Strategija ratovanja je bila izbjegavanje izravnog sukoba s mnogo jačom vojnom silom, rabeći taktiku gerilskoga ratovanja, sabotaža i promidžbe. Svojim iznenadnim napadima na prometnu infrastrukturu i zasjedama, uspješno su ometali glavne opskrbne pravce njemačke vojske, kao i funkcioniranje NDH.

Pod geslom bratstva i jedinstva hrvatski su komunisti u antifašističkoj borbi okupljali pripadnike različitih naroda i različitih društvenih slojeva. Partizani su vojnooperativno pokrili sav teritorij; ratovali su u svim dijelovima Hrvatske, stvarali uporišta i slobodne teritorije. Postupnim jačanjem, napadali su i veće gradove i presijecali značajnije prometnice.

Povijesna je zasluga hrvatskih partizana što su Hrvatskoj vraćeni Zadar, Rijeka, Istra i otoci koji su od 1920. bili pripojeni Italiji, te što je Baranja uključena u Hrvatsku.

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Ustaše

Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatska nacionalistička fašistička organizacija. Pripadnici organizacije nazivani su ustaše, po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce. Ustašku organizaciju osnovao je 7. siječnja 1929. u Italiji Ante Pavelić. Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u Jugoslaviji.

Između 1929. i 1941. pokret je djelovao kao teroristička organizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. Djelovali su uglavnom u emigraciji - Italiji i Mađarskoj, gdje su imali svoje logore za obuku. Mussolini je podupirao skupinu, očekujući zauzvrat Dalmaciju i dijelove Hrvatskog primorja. Članovi pokreta su 1934. sudjelovali su u pripremi i izvedbi atentata na kralja Aleksandra KaradorđevićaMarseillesu. Nakon napada Sila osovine na Jugoslaviju, organizacija vlasti i kontrola u novostvorenoj NDH povjerena je ustaškom pokretu. Vlast je organizirana totalitarno i koncentrirana u rukama poglavnika Ante Pavelića, oko kojeg je stvoren kult ličnosti. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem etnički čiste države rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma i svih Hrvata neistomišljenika.  

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Najviše se u cionističkom pokretu Hrvatske angažirala omladina i njene organizacije. Omladinske su organizacije, osobito u Hrvatskoj, razvile bogatu aktivnost, kulturnu, društvenu i športsku (Makabi). Omladina je svake godine održavala velika i masovna atletska i druga športska natjecanja, izlete u prirodu, druženja, pjevanje itd. Osnivale su se amaterske dramske skupine, održavala natjecanja u znanju, govorništvu i hebrejskom jeziku. U cionistički pokret bile su uključene i ženske organizacije, a organizacija Narodni fond okupljala je cijelu židovsku zajednicu bez obzira na starost, organiziranost ili pripadnost cionističkim organizacijama. 

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Talijanska okupacija – koncentracijski logor na Rabu

S izbijanjem II. svjetskog rata i raspadom Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu 1941., Italija je zauzela veći dio Dalmacije, a ugovorom u Rimu 18. V. 1941. između Italije i NDH Italija je anektirala dio južno od rijeke Zrmanje, zapadno od pruge Knin–Split, s gradovima Splitom i Šibenikom, otoke ispred obale, kao i Mljet, Korčulu, Vis i Šoltu. To je područje zajedno sa Zadrom i Bokom stavljeno pod novoustrojeno Namjesništvo Dalmacije (Governatorato della Dalmazia) sa sjedištem u Zadru. Guverner Dalmacije izravno je bio odgovoran Mussoliniju, kao predsjedniku vlade.

Pokrajinska uprava je priključeno područje odmah podvrgnula nemilosrdnoj talijanizaciji, proganjanju političkih protivnika i fašističkoj strahovladi uopće. Stanovništvo se tjeralo na iskazivanje privrženosti Italiji. Naglašavala se pripadnost dalmatinske kulture i povijesti Italiji i osobito Mletačkoj Republici. Hrvatski jezik je uglavnom zabranjen, škole su zatvarane, a hrvatske ustanove i društva raspuštena. Nepodobni Dalmatinci i članovi njihovih obitelji zatvarani su i u koncentracijskom logoru na Rabu te u zatvorima i logorima u Italiji.

 

Koncentracijski logor Kampor (Rab) osnovan je u srpnju 1942., a raspušten je u rujnu 1943 nakon kapitulacije Italije. U koncentracijskim logoru nalazilo se približno 15.000 zatočenika, i to uglavnom Hrvata iz Gorskog kotaraŽidova i Slovenaca. Od gladi i teških uvjeta života, posebice u zimskom i ljetnom razdoblju umrlo je više od 4000 ljudi (od kojih je imenom i prezimenom poznato tek 1490), uključujući više od 150 djece ispod 15 godina. Daljnih 800 osoba je umrlo pri kasnijim transportu u druge koncentracijske logore u Italiji. 

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Židovi su se kao etnička vjerska zajednica u BiH pojavili nakon progona iz Španije krajem 15. vijeka, kada su tražeći utočište došli u Bosnu (tada u sastavu Osmanskog Carstva).

Židovska zajednica se održala do današnjih dana, iako u malom broju. Veliki broj Židova u gradskim sredinama BiH (SarajevoTuzlaBanja LukaDobojZenica itd.) se utopio u lokalno stanovništvo islamiziranjem, a značajan dio je nestao u pogromima tokom Drugog svjetskog rata. Jedan dio je nakon rata kao svoj novi dom odabrao Izrael. O dugotrajnom prisustvu Židova u BiH svjedoče sinagoga u Sarajevu, kao i Židovska groblja u Sarajevu, Bihaću i Tuzli, koji su danas više povijesni spomenici nego funkcionalne cjeline.

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Židovska povijest Splita

Arheološki nalazi svjedoče o židovskoj koloniji u antičkoj Saloni te postojanju groblja. Kontinuitet manjeg broja Židova u Splitu potvrđuje lokalitet Sinagoga zvana sdorium, u ispravi splitskog nadbiskupa 1397. Sinagoga i velika sinagoga još se nekoliko puta spominju u splitskim srednjovjekovnim spisima.

Židovi iz Španjolske u Split su došli na samome kraju 15. st. u prilično velikom broju jer su već 1500. godine osnovali novu Sinagogu, a postoje nadgrobni spomenici na Marjanu koji datiraju iz 1573.

Presudnu ulogu u razvitku Splita, a posebno u doseljenju Židova u grad, odigrao je pokršteni španjolski Židov Danijel Rodriguez. Želio je iskoristiti vrlo dobar položaj malog marginalnog grada Splita te ga pretvoriti u trgovačko središte na jadranskoj obali. Kada je splitsko pretovarilište 1592. bilo otvoreno, odmah je započela velika trgovina i s kopna i s mora. Trgovci su dolazili iz cijelog Turskog Carstva, pa čak iz Indije i Perzije.

U 19. je stoljeću Vid Morpurgo, pripadnik stare židovske obitelji, radio je na promociji interesa Hrvatskog narodnog preporoda. Od mladosti je prihvatio ideje biskupa Strossmayera i sjevernohrvatskih iliraca i postao glavni organizator preporodne djelatnosti i borbe s autonomašima. Prema njegovoj ideji utemeljen je Narodni list koji je postao glasilo hrvatskih preporoditelja u Dalmaciji. Kao četrnaestogodišnjak Morpurgo je osnovao malenu posudbenu knjižnicu, a od 1860. vodio je najugledniju knjižaru u Dalmaciji (koja se i danas zove njegovim imenom). Ta knjižara postaje i glavnim okupljalištem preporoditelja u Splitu.

Iako je Mussolinijev Manifesto del razzismo italiano bio neprijateljski raspoložen prema Židovima, možemo govoriti o talijanskoj popustljivosti prilikom provođenja protužidovskih zakona. Židovi iz regije pod njemačkom okupacijom, posebice iz NDH, uz pomoć splitskih Židova bježe u Split, želeći izbjeći nacistički teror. Prava tragedija za Židove u Splitu uslijedila je nakon kapitulacije Italije 1943., kada Nijemci ulaze u grad. Većina se Židova povukla na sigurnije prostore ili su otišli u partizane, dok je oko 120 preostalih u gradu odvedeno u logore. Smatra se da je tijekom Drugog svjetskog rata oko dvije trećine splitskih Židova izgubilo život. Danas židovska zajednica u Splitu broji oko 120 pripadnika.

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Židovska povijest Rijeke

Najstariji poznati pisani podatci o Židovima potječu iz 15. stoljeća, kada u Rijeku pristižu Židovi s talijanskih obala Jadrana, posebno iz grada Pesare i pokrajine Marche.

Židovska općina u Rijeci osnovana je u osamdesetim godinama 18. Stoljeća. 1837. na temelju darovnog ugovora između Mozesa Saula Levija iz Trsta i Židovske općine Rijeka, Rijeka dobiva prvu sinagogu smještenu u jednoj trokatnoj kući na Trgu sv. Tri kralja – Contrada de Tre Rei – kasnije Via del Tempio. U početku su se obredi i služba održavali prema španjolskim običajima (Sefardi), no u jednom trenutku, razvojem i širenjem Zajednice, prešlo se na običaje Aškenazi Židova koji su se održali do 1940. godine.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Rijeci evidentno postoji velika i razvijena Židovska zajednica koja ima približno dvije tisuće članova te je 1903. sagrađen novi raskošniji i prostraniji hram u Via del Pomerio.

Danas Židovska općina ima više od stotinjak članova, većinu čine članovi treće životne dobi.

Printer-friendly versionPrinter-friendly version

Rođena 1914. u Rijeci, nakon očeve smrti sledeće godine seli sa majkom njenim roditeljima u Vinkovce. Tamo završava školu i izučava fotografski zanat. Elvira Kohn sklonija je dokumentarizmu i do deportacije,  deset godina je radila i usavršavala se kao fotoreporterka. U to vreme vec postoji bogata fotografska tradicija koja počinje još u drugoj polovini 19. veka kada se otvaraju prvi fotoataljei, a od samih početaka u njima rade i fotografkinje, mnoge od njih jevrejskog porekla. Svoju Leicu, Elvira Kohn  je uspela prokrijumčariti i u logor na Rabu, kamo je iz Kupara prebačena 1943. i njome snimila danas istorijske fotografije logora. Nakon pada Italije i oslobodjenja logora, Elvira prelazi na oslobodjenu teritoriju gde radi u propagandnom odelenju ZAVNOH-a i kao prvi ratni fotoreporter Vijesnika. Poznate su njene fotografije dece i izbeglica u Topuskom, ranjenika na Petrovoj Gori, trećeg zasedanja ZaVNOH-a, mitinga na Trgu Bana Jelačića, nakon oslobodjenja Zagreba, i mnoge druge snimljene u toku rata. Od 1945. Elvira prekida fotoreportersku profesiju, živi relativno povučeno i do odlaska u penziju vodi foto-odeljenje u Domu JNA, u Zagrebu. Fotografije su joj objavljivane u mnogim časopisima, knjigama i katalozima, a retrospektivnu izložbu je doživela tek povodom 85. rojendana (1997).  Umrla je u Zagrebu u 90. godini života, 2003.  Elvira Kohn bila je jedna od prvih i do danas ostala jedna od naših najboljih fotoreporterki.

Film Details

  • Duration:
    18:36

Study Guide

Find more information in our comprehensive Study Guide.

click here

Study Guide

Languages this content is available in

Hrvatski (Croatian)
glqxz9283 sfy39587stf02 mnesdcuix8
glqxz9283 sfy39587stf03 mnesdcuix8